Razmatranje o karakteru
Zapreke u izgradnji karaktera
- Ljudski obzir (loš ljudski obzir)
- Strasti (prkos, naglost, komoditet, brbljavost, sporost, poslastice, i drugo)
- Nestrpljivost
- Užurban život
- Težina i neugodnost borbe i žrtve
- Neukroćena sjetila
- Neraspoloženje (sa ili bez razloga)
- Uspjeh kao opasnost
Ad 1) Ljudski obzir
može biti uvjetovan
- neznanjem (ne znam sigurno što je dobro, a što nije; ne znam što je istina; ne poznajem kriterije)
- strahom da me grupa ne odbaci (bojim se prezira, izdvojenosti, osamljenosti)
- željom za stalnom prihvaćenošću i ljubavi drugih prema meni (što proizlazi iz mog osjećaja ovisnosti o drugim ljudima)
- Slabošću volje (koju uvjetuje dezorijentacija - jer kad se kolebam, volja se lomi)
Lijek
- Znanje - najvažnije je upoznati vrhovni kriterij! Oprez! Ne smijem učiti laži jer su one otrov moje duše. Ako sipam kukuruz, mlin proizvodi kukuruzno brašno, ako pšenicu, pšenično - tako je i s mislima: ako ulaze laži, govorit ću laži. Ne trovati se mutnom vodom! Otići na izvor čiste vode. Kršćanin znači biti Kristov. Papa je nepogrešiv kad službeno govori o vjeri i moralu. Dogme su nastale u borbi protiv heretika koji nisu vjerovali u neke činjenice. Nikad se nitko nije obratio razumom. Prvo treba povjerovati - onda provjeravati. Isus daje svjedočanstvo. Vjerom su ljudi ravnopravni (svatko može vjerovati, ali nisu svi jednako inteligentni). Sv. Toma Akvinski je učen. Sv. Terezija Avilska je manje učena. Sv. Katarina Sienska je bila nepismena. Oni su učitelji Crkve. Bog želi da čista rijeka (istina) teče stoljećima da bi svi mogli piti. Crkva ima vrlo određene stavove i o osjetljivim pitanjima u moralu. Tko živi od istine, nije rob drugih. Dužnost mi je potražiti istinu.
- Briga da me On ne odbaci, a ne grupa. Tko se mene odreče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred Ocem Nebeskim. Ja se borim da me ne odbace pokvareni. Bojim se tuđih poruga - zato Ga ostavljam. Zašto me odbacuju? zato što sam različita od njih, nemaju što razgovarati sa mnom. Nemamo ništa zajedničko.
- Težnja da me Bog prihvati jer nas jedino On može potpuno prihvatiti onakve kakvi jesmo i zato se jedino Njemu možemo potpuno predati.Spoznaja prihvaćenosti ima snagu pogoditi čovjeka do dna duše i obratiti ga. On mene naprosto ljubi. On je tu. On me čeka. Samo ja moram doći. Poniznost je prvi znak da njemu pripadam. Kad me On prihvaća, ne moram se bojati da me ljudi neće prihvatiti (oni tada obično prihvaćaju i dive se). Sreća - to je sigurnost da sam ljubljen, ali pomućena mogućnošću moje izdaje. Blaženstvo - to je sigurnost da sam ljubljena i da to nikad neće prestati. Egocentrizam je otrov. Čovjek je superioran nad svim stvorenim. Jedino Bogu smije služiti. Ništa drugo nije dostojno da mu čovjek služi.
- Jačanje volje (i na malim stvarima). Volja se može izvježbati. Moram imati plemeniti cilj i postojano ići prema njemu. Ljudi bi htjeli vidjeti čvrstog čovjeka koji ide usprkos ljudskim obzirima. Kad vidim dobrog čovjeka, poželim mu biti prijatelj.